U Crkvi Arhanđela Gavrila u Beogradu večeras je održan pomen za srpske žrtve zloglasnog logora “Silos” u Tarčinu u sarajevskoj općini Hadžići.
Povodom 30. godišnjice zatvaranja tog logora održana je memorijalna akademija sa koje je poručeno da kultura sjećanja ne smije biti samo deklarativna, da se o srpskoj patnji mora govoriti i da Srbi nikada ne smiju odustati od borbe za pravdu.
Posebne emocije među okupljenima na akademiji izazvao je Mladen Jovović, koji je u “Silosu” proveo 1.283 dana i koji je opisao kroz šta su njegovi saputnici i on prošli od trenutka kada su odvedeni u taj logor do puštanja na Bogojavljenje 1996. godine.
Jovović je ispričao da su u logoru pretrpjeli najgore torture, bili odvedeni na prisilni rad, mučili ih glad i žeđ, da su njih 33 u njegovoj ćeliji svakodnevno dijelili jedan vojnički hljeb od 400 grama i jednu malu posudu vode.
– Svi bi dobijali dvije do tri supene kašike vode dnevno – rekao je Jovović, koji je sa grupom logoraša odveden na Igman da kopaju rovove i korišten kao živi štit na liniji razgraničenja sa srpskim snagama.
Jovović je mirno govorio o svemu što je pretrpio, ali je zaplakao kada je spomenuo susret sa sestrama i majkom, koje su se onesvijestile pri susretu s njim.
Autor knjige “Djeca koju svijet nije volio” i bivši stanovnik Hadžića, Bojan Vegara, ispričao je kako je zarobljen jedan od junaka njegove knjige – najmlađi zatvorenik “Silosa”, četrnaestogodišnji Leo Kapetanović, koji je, kada je nakon 15 dana razmijenjen, već izgubio 20 kilograma.
Vegara se prisjetio kada je njegov 85-godišnji djed izašao iz “Silosa”, težak samo oko četrdeset kilograma i izgledajući identično kao i srpski mučenici iz Jasenovca.
Istakao je da je činjenica da su pored logoraša koji su umrli u brojnim logorima ignorisane i njihove porodice koje su ostale izvan zidina logora, navodeći slučaj svoje komšinice Anđelke Bratić, koju je osam Bošnjaka silovalo pred njenom djecom.
– Mali Goran se nikada nije oporavio od tog šoka – rekao je Vegara i dodao da je njihov komšija Špira zaklan, a majka logoraša Đorđa Šuvajla, koji mu je rođak, ugušena je jastukom, iako tvrde da je u pitanju prirodna smrt.
Vegara je naglasio da je “Silos” bio projekat koji je “Alijeva država” planirala prije rata, baš kao i ostali logori, te da je učinjeno sve da se spriječi otkrivanje istine o njima jer istina o logorima mijenja karakter rata u Bosni i Hercegovini.
Rekao je da se srpska stratišta sistematski skrivaju, da se “kazani” prekrivaju betonom, da se žrtve minimiziraju, a da se čak ni ne zna broj nestalih Srba u Sarajevu.
Profesor Dušan Šehovac rekao je da je, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u Hadžićima živjelo 7.300 Srba, dok sada u gradu živi samo pet baka i jedan djed.
– 99,9 posto srspkog naroda je nestalo sa ovog područja – rekao je Šehovac i naglasio da svima postavlja pitanje, kako se to zove?
Naveo je da je “Silos” postojao 1.356 dana, te da je pokojni logoraš Slavko Jovičić identificirao 156 metoda mučenja logoraša.
– Trpjeli su psihičko i fizičko zlostavljanje i tukli su ih svi koji su dolazili, bili su prisiljavani na prisilni rad i svakodnevno su bili izloženi smrti. Posebno su bili izuzetno izgladnjeli – rekao je Šehovac.
Rekao je da čak i sada kada u Sarajevu gotovo da nema više Srba, Bošnjaci čine sve što mogu da izbrišu tragove postojanja onih bez kojih grad ne bi bio grad već srednjovjekovna varoš.
Milan Čučković, predsjednik Udruženja “Srbski svetinoik”, koje je organizovalo komemoraciju u Beogradu, rekao je da oni koji ne vide nit između logora u Doboju, Jasenovcu i “Silosu” imaju “promaju u glavi” i istakao da srpski narod mora učiniti sve da promijeni svoj pristup kulturi sjećanja.
Najavljeno je da će se komemoracija žrtvama “Silosa” održati 31. januara u Las Vegasu u Sjedinjenim Američkim Državama.
Više od 600 srpskih civila bilo je zatočeno u “Silosu”, koji je bio jedan od 126 logora na ratnom području Sarajeva, od kojih je 24 umrlo od posljedica fizičkog zlostavljanja, premlaćivanja, mučenja i izgladnjivanja.
Ovaj zloglasni kazamat otvoren je 11. maja 1992. godine, a zatvoren 27. januara 1996. godine, puna dva mjeseca nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Najmlađi logoraš bio je četrnaestogodišnji Leo Kapetanović, a najstariji Vaso Šarenac /85/, koji je također preminuo u “Silosu”.
Šest pripadnika takozvane Armije Bosne i Hercegovine osuđeno je pred Sudom Bosne i Hercegovine na ukupno 42 godine zatvora za zločine protiv civilnog stanovništva u logoru “Silos”.
Bivši komandant 9. brdske brigade takozvane Armije BiH, Nezir Kazić, osuđen je na 10 godina zatvora, a bivši načelnik Stanice javne sigurnosti u Hadžićima, Fadil Čović, i bivši upravnik logora “Silos”, Bećir Hujić, osuđeni su na po osam godina.
Komandant Policijske stanice u Pazariću, Mirsad Šabić, osuđen je na šest godina, a bivši upravnik “Sila” Halid Čović i bivši stražar u ovom logoru, Nermin Kalember, osuđeni su na po pet godina zatvora.
RTRS.
